субота, 7. март 2015.

Budi

 Budi

O
tkloni barijere koje u tebi se kriju  hajde budi od onih što svoje bitke bijuu.
 Pogledaj se u oči nisi slučajno na zemlji možeš biti bolji  
da bi se pokrenuo moraš da pozeliš  
svako je svoj i svoju priču piše stvaraj nove delove jer staro se ne briše .
svaki trud ima nagradu ne pitaj zar vredi  
daj sve od sebe jer ne vredi da se štediš,  
jer sve dok se skrivaš ne znaš koliko vrediš  
ako se pitaš da li je neko dotakao zvezdu ti ces biti taj  
jer hrabri prvi napustaju gnezdo .
Ž
ivot vredi ako ispunjen je ciljem  
ako ne ne znaš kuda i treba ti neko pogledaj pravo  
da li vidiš se daleko ? 
Šustina nevolja nije ih se kloniti vec ne uplašiti  
živi da kad hodaš hodaš ponsom u nozi 
samo odluči gde ć i svetu pomozi. 
Pre nego bilo šta tražiš potaži sebe iznutra potraži svoje danas
pa 
tek pogledaj u sutra
 .Samo hrabar budi iz srca poželi drugačija jutra, Bole sećanja,bole stvari,bole ljudi saberi sve pa najbolji budi ! Ako nisi kao svi nazvaće te ludim. Ostavi pravila I očekivanja sva, Jedan I jedan nisu uvek dva.Gde je početak a gde kraj  samo Bog zna.       

понедељак, 2. фебруар 2015.

Ostavi mi naša jutra

Ostav mi naša jutra

Odlaziš,skupljaš se,sve miriše da je gotovo između nas,
ti tražiš svoj svet ja tražim nas..
I oboje u krugu tražimo svoje uglove
I sve se tako brzo desi kada ljude ponese ludilo da što dalje odu
jedno od drugo,čini se da se sve sporo stiče a kada se nepormišljeno
želimo rastati onda to se desi najbrže...
Toliko brzo da ti ne želiš da čuješ,a ja ne smem i ne znam šta prvo da ti kažem.
A sve bi stalo u jednoj reči koja je za mene sve u tom trenutku da me stvarno želiš čuti..-ostani.
Zar ne čuješ koliko to glasno govorim u sebi,i ceo zvonim od samo jedne reči ,ostani.
Moj pogled je promukao govoreći to.
Odlazis,ali mogu li te zamoliti da ostaviš mi moje čarobne noći,i u njima naše magične moći ?
Ispunjene dodirima dva svetla koja međusobno prožimajući se rađaju boje i nijanse nežnosti,
uzdaha,čežnje,drhtanja,treme,onog slatkog stida,želje,strasti...naše ljubavi.
Ostavi mi buđenje tvojim malim prstom dok mi pomeraš usnu i umesto budilnika meni tvoj poljubac  tik do uha najavljuje jutro,jutro koje želi da traje sa nama koliko i mi sa njim.
Jutro u kome umesto izgužvanog i palog pokrivača od zime dva naga tela se više pribijaju jedno uz drugo mazeći i mrseci stopala od hladnoće.
Otimam ti jastuk ljubeći te i ti odustaješ i biraš moje grudi-pobedio sam u toj igri jer si me pobedila
svojom lepotom.
I sada ništa ne čuješ od toga,jer su te drugi ubedili da ta jutra nisu vredna jer ih sami nisu imali ...lažu tee,sve bi dali za njih.
Ostavi mi naša jutra kao što ja u jutro želim ostati u tvojoj kosi.
Ostavi mi naša jutra kao što ja želim ostati u tvojim očima jer prelepo izgledaju u meni.
Ostvi mi naša jutra.