четвртак, 24. април 2014.

Stope-Aleksandar Nikolić

Stope 

Nisu me zaustavile priče drugih o meni jer čvrsto verujem da je moja orginalna.
Porazi me nisu odvraćali sa puta.
Jer sam verovao da je cilj mngo važniji.
Izdaja me nije obeshrabrila već naučila da više cenim ljudskost.
Zatovrena vrata su me naučila da pre njih pogledam u przore srca ljudi.
Izazovi su mi šaputali da je svaki novi trenutak nova šansa koju treba iskoristiti.
Ljubav mi je pokazala da Bog zaista postoji.
Osmeh malog deteta me stalno opominje da vredi živeti.
Svaki dan mi je dokaz da nije dovoljno znati već uraditi.

недеља, 20. април 2014.

Oko istine - Aleksandar Nikolić

Oko istine


Vidiš li išta pokraj puta.
Setiš li se gladnog kad setiš se svog punog skuta.
Malo češće spusti glavu dole,samo ako si čovek
vrediš više od pruta.
Nije sudibna za razočarenje kriva već nevera što
za noge nas drži.
Hej nema razloga za strah,kad prozor otvoriš svetlost
za čas tamu sprži.
Večni Bože šta ja to radim ako za molitvu vremena nemam ?
U vreme kada treba budan biti zar ja dremam ?
Jureći stvari zaboravljamo ljude,bez pokajanja i volje
pa kako nam bude ...
Zašto li nas razočarenja uopšte čude...
Pogledam sve divote oko sebe i postiđen udahnem i spustim glavu.
Shvativši da uzalud se često mrštim i da  onaj što prvi reče
’’život je dar ’’ i tek kako je bio upravu.
I gle ...sve Gospode što živi,živi u tvoju slavu.
Seti se mene poput deteta malog koje za sitnim radostima
smeši se i plače.
Sve što želim je ljubav u životu mome i bližnjih da nam
samo za njom srce skače.
I svi su pesnici pozvani da slave Boga jer Bog je ljubav
 i svi postojimo zbog toga.

субота, 19. април 2014.

Samo ćeš ti znati - Aleksandar Nikolić

Samo ćeš ti znati - Aleksandar Nikolić

Uvek je lakše biti s one strane
uvek je lakše ne biti u svojoj koži
I sve ti se čini kad čittaš one biografije
I životne priče da je sve redosled
koji je išo sam po sebi,nesvestan
da su se za svaki zarez svemiri lomili
I pomerali.
Neko će nekada pisati priču  o tebi,
sve će izgledati kao slika,a samo ćes ti znati
odluku svakog poteza na njoj.

недеља, 13. април 2014.

Himna ljubavi - Aleksandar Nikolić

         Himna ljubavi


Zagrli me jako to je sve što želim ,
da sa tobom putujem ovom stazom što
život se zove.
Da u ovom beskraju stvaramo neponovljive
momente koji večno čuvaju tragove naše.
Želim da rosu pijem sa tobom,
da miris jutra povežem sa tobom.
Da spavamo pod vedrim nebom da u obliku
obalka tražimo naše srce.
Da zaboravimo vreme koje svi jure...
Samo jedan dan,samo jedne zvezdane noći...
Hoću da ih stobom delim.
Moja ljubavi sve prolazi al su trenuci večni.
Nije nam uvek lako al u ovim trenucima shavatamo
koliko smo srećni.
Neka teče ovaj život,zastanimo bar mi.
Zagrli me i poljubi u salvu večne ljubavi.
Želim da rosu pijem sa tobom,
da miris jutra povežem sa tobom.
Kao pčela sa najlepšeg cveta opijen kosom sam  tvojom.
U njoj se skrivam i dišem kao u nedođiji savršenog sveta.

недеља, 6. април 2014.

Znam - Aleksandar Nikolić

Znam - Aleksandar Nikolič

Znam da na kraju sve dobro biva ,
znam da se u istrajnosti pobeda skriva.
Znam da ljubav naša na tom putu
ima najveća krila .
Znam da kiša večno padati neće,
da će posle svih daljina latice otvoriti
i naše cveće.
Znam i verujem da drugačije ne može biti
jer deca smo sreće.
Bože budi uvek snama jer radost svaka od tebe
kreće.
Doćiče ponovo trenuci zagrljaja i na sve strane
poljupci od meda.
Ponovo ćemo se smešiti jedno drugom krijući tela
od međusobnih pogleda.
                                                         Znam da naše tek počinje doba,još bolje to zna ova soba.

субота, 22. март 2014.

Generacijski zavet - Aleksandar Nikolić

                                                                                        Generacijski  zavet

Oprostite nam godine naše,
mi bi smo samo drugačije ,
neka vas zbog toga previše ne plaše.
I vi ste nekada u njima bili zar ste brzo zaboravili ?
Mladosti znam da sav je život put bez povratka,
ja ga hoću bez poretka.
Samo voz je što kraj najlepših predela najbrže juri.
A mi se trkali ko će prvi...
Suviše skup je da samo ga gledam,pretežak da ga
u tuđe ruke predam.
Da mogu stihovima ukrotiti vreme,
kako bi lako bilo moje breme.
Sve će proći,al šta je život ako ka najvišim naši snovi  ne streme.
Pusti me da stvaram jer drugačije ne umem,
ja zbog toga živim i zbog toga ću da umrem.
Neću ni ja od istorije pobeći daleko,ali eto...
Ako je to sve što od nas ostane neka nas upamti nekada neko.
Ako smo promena neka se desi,ako smo na sram i štetu pre toga
nas odnesi.
A znam...znam da vetar što nas nosi ipak nešto traži
i u našoj kosi.
Da ove reči nisu uzalud kao ni naše postojanje,
i da od njih nećemo vredeti manje.

петак, 21. март 2014.

Samo ti i samo toliko...-Aleksandar Nikolić


Samo ti i samo toliko...


Dobro pogledavši oko sebe i u sebi ne mogu a da se ne pitam šta je sa vremnom u kome živimo ?
Mlad si ? Pun snage,energije željan drugačijeg i lepšeg ?
Slušaš da živiš u pogrešnom vremenu? A ja mislim da nikada nije bilo boljeg vremena za promene nego danas.To je ono što nas pozitivce čini neophodnim u svakom društvu i svako doba.
Pitanje pravog trenutka je samo pitanje tvoje rešenosti da nešto uradiš i niko osim tebe na njega ne može da odgovori.Intelektualci,umetnici,kreativci,ljudi samosvesni osećam grižu savesti ako bih ćutao pred tim da danas svi više nego ikad ćutimo.Ćutimo pred nametanjem životne priče pisane rukom destruktivnih medija,kapitalističke pokretne trake,otrovanom hranom,kvazi intelekta,komercijalne ’’umetnosti’’ koja je izgubila svaku stvaralačku slobodu i smisao.Neću vam reći dirketno jer verujem da dirketno živite ovaj sadržaj u svojoj svakodnevnici.
To je normalno ? To je život ? Pognute glave koračajuči bez očekivanja,živeći pogrešnu sudbinu svakog puta kada glavu ponvo spustiš dole.Hteo bi ti ali ...nemaš skim.Nije ni vreme ni mesto.Da je to ono vreme ili da su bar ljud malo normalni.Da živis u Americi pa onda ....Međutim gle,nisu ljudi normlani,ovo nije Amerika,ali izvor snage potrebne za tvoj cilj je to što ti možeš biti samo ti.Budi!Šta to znači ?
Nemožeš promeniti klimu,nemožeš promeniti geografski položaj sve što možeš je promeniti sebe.Promeni svoj dominatni životni stav.Umesto hejta uhvati se osemha i skejta.U tako malo stane mnogo životne filozofije.Promeni svoje misli promenićeš svoj svemir  jer zbog pogrešnih i dolazi sav tvoj nemir.Vatra se ne gasi alkoholom,led se ne topi snegom, to znači da bi oterao mrak upali svetlo.Ne bori se protiv mraka već samo upali svetlo.Da li razumeš šta hoću da ti kažem ? Pokreni se,umesto zbog čega pitaj kako.Akcija ! Rad na sebi i samo rad je proverena prečica do srećne i zadovoljne ličnosti.Ne postoji stvarnost od koje bi mogao da se sakriješ u bajci ali ne postoji ni takva  bajka koja bi se mogla porediti sa tvojom stvarnošću kada svoju želju spojiš sa verom i svoju veru podupreš radom a sve to obojiš osmehom.Sva snaga za jednu novu misao koja može zaživeti samo kroz nas, leži u onom što nas svakog trenutka prati- u izboru.Umesto vesti sa tv izaberi svoj dnevnik.Umesto kafe i cigareta izaberi sklekove i trubšnjake svakog puta kada poželiš  ovo prvo probati-rezultat je fantastičan.Danas izaberi da pobediš.
Danas izaberi da počneš,nije bitno kada ćeš završiti.Samo danas daj sve od sebe.Samo danas pokušaj da razveseliš pet ljudi.Samo danas kada primetiš da misliš negativno brzo stvori pet pozitivnih misli i raloga.Nije bitno da li zaista postoje, tvoj osmeh će biti veoma stvaran.Samo danas izaberi da ćeš se posveiti srcu.Samo danas oprosti svima.Samo danas nabroji 10 razloga zbog čega si poseban.Nađi samo pet stvari koje imaš a neko bi sve dao da ih ima.Sve ovo uradi svakog dana tako da bude danas.I videćeš da je danas zaista tvoj dan za pobedu.Videćeš da je mesto na kome si, najlepše mesto na svetu koje može da ti pruži baš takvo iskustvo.

Aleksandar Nikolić
višestruko taletovani i nagrađivani
motivacioni pisac i govornik